петак, 29 марта

Danijel Koletić, menadžer komunikacija: Uspjeh ne dolazi preko noći, recept postoji

Danijel Koletić, menadžer komunikacija: Uspjeh ne dolazi preko noći, recept postoji

U današnjem biznis svetu nije mala stvar kada se na poslovnoj mreži Linkedin vaše ime i prezime po preporuci nađe među 25 CEO menadžera.

Da bi mu to uspelo, Danijel Koletić, osnivač agencije za komunikacije Apriori World u Zagrebu i predsednik organizacionog odbora PRO.PR konferencije, morao je da napravi razne kompromise i odricanja gradeći zavidnu karijeru. Njegova agencija danas, osim predstavništava u našem regionu (Ex Ju), povezuje kancelarije i u Dohi, Veneciji, Londonu. Sada već čuvena regionalna konferencija Pro.Pr slavi 17. rođendan, i biće održana  ovog puta u Selcu, u Hrvatskoj, od 10. do 13. aprila. Priču za naš portal ovaj uspešni menadžer počinje „receptom za uspeh“.

-Svatko sanja da bude uspješan, a pitanje je što je uspjeh? On ima više lica, nekome je uspjeh kada ima jednog dobrog prijatelja, nekome dobar posao koji ga ispunjava, novac nije glavna stvar i mjerilo uspjeha. Novac dođe i prođe, a ljudi gomilaju materijalna dobra,  to je normalno u nekom procesu,  većina želi biti obučena u Pradu , voziti dobar auto, imati nešto najbolje za sebe, ali to jednostavno ne može, ali može nešto drugo. Možete se fokusirati na ono što radite i uživati u tome, a da bi netko bio uspješan u poslovnom svijetu, on se mora odricati.

apriori-world-4953539
Foto: Privatna arhiva

Čega bi trebalo da se odreknemo zarad uspeha?

Trebamo se odreći svog vremena. Posebno između svoje 20. i 28. godine života. Tada naša misija treba glasiti: „kako se odreći nekih stvari u korist svog vremena“. Uspjeh zahtjeva vrijeme, čovjek koji želi uspjeti mora ustajati minimalno u šast sati ujutro, on mora iskoristiti jutarnji termin za određena istraživanja, za sebe, jer ritam života je danas tako brz, da tijekom radnog vremena jednostavno se ne može napraviti sve.  Da bi netko bio uspješan mora kvalitetno znati upravljati svojim vremenom. Mladi čovjek mora ići korak ispred svih, što ne znači da će se to nužno vrednovati, ali ako dobro radi, bit će prepoznato, posebno ako ste inovativni. Neki menadžeri se pomalo boje mladih ljudi, promjena, novog znanja… Djelomično odricanje od  kolektivnog vremena u smislu druženja, ispijanja kava i komentiranja o sportskim događajima, politici, misicama – umjesto toga se fokusiraš na sebe, ako si spreman na tu žrtvu prvih sedam, osam godina, onda ćeš ostalih 45 godina uživati.

Na šta još treba da se fokusiraju mladi ljudi da bi imali dobre karijere?

Treba da se fokusiraju na ono što vole i u čemu uživaju, što može doprinijeti kompaniji. U životu čovjek luta, nije plaćen dovoljno za ono što radi, to je jednostavno psihologija čovjeka, čovjek koji nešto radi on misli „ja sam sada ovo, ono“ on očekuje da će dobiti ogromne novce, taj sustav vrijednosti ne postoji, u nekim kompanijama ga nema. Mladi čovjek mora pitati sebe ’što ja mogu dati prvenstveno sebi?’. Da bi se došlo do novca, treba jako puno iskustva ili određena karizma – a nju ima jedan od hiljadu. Oni ili ona imaju neki čip, postanu veoma brzo proaktivni lideri, i brže dođu i do novca.

54520380_1204198429757251_3707050409924231168_n-1024x769-9459474
Foto: Privatna arhiva

Kako odabrati pravi posao?

Danas imamo nešto što se zove on-line platforma gdje se možete priključiti nekom on-line radu, ima ih na milijun, tako da se do posla može doći brže. Treba imati na umu da nijedan posao nije loš, svaki ima svoju misiju, samo je pitanje što želimo u životu, i niti jedno zanimanje ni jednog čovjeka ne smije se omalovažavati. Svako od nas ima životnu priču. Vozači, čistačice, spremačice, čovjek koji radi na parkiralištu, mi ne znamo njegovu životnu priču. Znanje nikada nije bilo jeftinije i dostupnije, na YouTube-u ima milijun tečajeva, a ljudima je uvijek neko drugi kriv za neuspjeh, umjesto da krivca traže u sebi. Čovjek ne smije biti razočaran, ja svakog jutra pokušavam pronaći dobro, isto tako bih mogao pronaći i loše, ali što imam od toga… Svi se mi nalazimo u nekim frekvencijama i tako se povezujemo, energija neki puta paše, neki puta ne.. Ali nisi ti tu da mijenjaš ljude već da ih prihvatiš takvim kavi jesu ili da se od njih makneš… Ljudi vole tračati druge, pričati o drugima, ali da te ljude i ne poznaju! Ako se fokusiraš na sebe, na svoj život i svoju obitelj, ako nađeš jednog prijatelja, bit ćeš sretniji.

Šta se danas više ceni diploma ili veštine?

Danas svjetski trendovi se ne kreću u tome da čovjek ima diplomu, već puno vještina. Ako želiš naći brzo kvalitetan posao važno je da budeš dobar, da iz hobija napraviš posao, da se iniciraš, da budeš digitalni menadžer, to traži svaka kompanija. Mladi pola dana provedu na mobitelu, to su novi kućni ljubimci i životni partneri, taj hobi treba da se iskoristi i od toga da se napravi posao, naravno uz edukaciju. Pritom veoma je važno da budu zahvalni na šansi koju dobiju. Mlađe generacije ne poznaju riječ zahvalnost, njima se stvari podrazumijevaju, a neko izdvaja vrijeme za njih, a to bi se trebalo cijeniti.

50285534_10218674526796322_3467024362995974144_n-1047645
Foto: Privatna arhiva

Uloga obrazovanja nije mala, šta ne valja danas u tom sistemu?

Mislim da je danas najveći izazov biti učitelj. Digitala je toliko napredovala, a obrazovanje u ovoj našoj regiji kao da se ne miče. Iz nepoznatih razloga, mi školujemo našu djecu bez misije, zato što neki stariji ljudi u zrelim godinama koji sjede po ministarstvima prosvete, nisu spremni razumjeti ritam i promjene života, promjeniti način školovanja i prilagoditi ga praksi i potrebama tržišta rada. Danas bi svaka škola u Srbiji trebala imat menadžera koji upravlja digitalom. Svaka bi trebala imati Facebook, kvalitetnu web stranicu. Roditelji žive na mobtelima i treba olakšati postupke i totalno promijeniti način školovanja.

Ovog aprila, PRO.PR konferencija čiji ste vi osnivač, održava se po 17. put u Selcu u Hrvatskoj. Kako je sve to počelo?

PRO PR je krenuo prije 18. godina i nije bilo lako, jer dok su se moji drugari tijekom ljeta kupali u moru, ja sam ostajao raditi u Zagrebu. PRO PR je nastao kao i svi moji projekti neplanski, oni su nastali iz određene slučajnosti situacije, ali moja misija je povezivanje ljudi i ta kreativa koju nosim u sebi odvela do ove konferencije. Počeli smo u Crnoj Gori, tamo smo imali ured te 2001. godine i radili smo na jednom komunikacijskom strateškom zadatku. Tim koji je radio na tom projektu sastojao se od petoro ljudi, i dogodilo se da imamo i viška vremena. Jednog dana u osmom mjesecu došao sam na ideju i rekao im da ćemo raditi konferenciju. Prvi PRO PR bio je održan u Herceg Novom i namjenjen isključivo za tržišta Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, potom smo drugi organizirali u Beogradu, u hotelu Hajat, a treći na Brijunima postao je regionalni. PRO PR je karakterističan po tome što se svake godine seli na drugu lokaciju u regiji, to je za nas veliki organizacijski izazov, a na sam događaj okupi se oko 200 stručnjaka iz regije, i predavači iz cijeloga sveta. Ovog aprila u Selcu doći će čuveni predavači poput predsjednice svjetskog udruženja PR iz Londona Svetlana Stavreva, predsjednik japanskog udruženja za odnose s javnošću Takashi Inoue, bivši presektetar Njegovog visočanstva princa Čarlsa, Patrick Harrison i mnogi drugi.

50502918_2075379519206567_3491593787837251584_o-1024x683-8502948
Foto: Privatna arhiva/PRO .PR Conference

Kakav je danas PR, šta se tu promenilo poslednje decenije?

PR se promijenio tako što je danas u 95 posto slučajeva sve plaćeni PR, ali ima naravno i izuzetaka. On se transformirao u strateške komunikacije, i sadržaj poruka zavisi od ciljeva kompanije. Nije se pormjenila interna komunikacija, korporativna filantropija. Uspješne kompanije imaju dobre PR timove, ali zanimljivo je da se razvojem digitale pojavio i besplatni PR na društvenim mrežama. Rodila su se neka nova zanimanja, jedno od njih je i influencer – karizmatična osoba koja ima milijune pratilaca, i one stvaraju neke nove tendencije i pozicije u odnosima s javnošću.

Na PRO.PR konferenciji dodeljujete i nagradu  PRO PR Globe Awards, recite nam nešto više o tome?

PRO PR Globe Awards je jedinstvena nagrada u svijetu nastala povodom 10 godina konferencije. Mi smo uradili jedno istraživanje i došli do zaključka da su sve nagrade u komunikacijskoj industriji posvećene projektima i one se plaćaju, plaća se neki financijski fee, koji platiš da bi prijavio svoj projekt. Ova naša nagrada je specifična zato što se ona posvećuje ljudima, jer iza svakog projekta stoje ljudi, a oni se zaborave. Također, teško je reći da je neko najbolji. Tko će reći da je najbolji PR u Srbiji ta i ta osoba?! Kod agencija za marketing to je lako jer se one već dogovore između sebe, i ako si dio upravnog odbora i imaš svoje ljude, proglasi se najbolja agencija i to je to… U našem slučaju, bivši dobitnici ove nagrade nominiraju buduće, mi provjerimo kredibilitet te osobe i kampanje koju radi u ime kompanije, i izaberemo najboljeg.

54462332_2346049972315514_2443447572329660416_n-1024x769-5376803
Foto: Privatna arhiva

Kako vi doživljavate život i ljude oko sebe?

Život je neprestano učenje i cjeloživotni opstanak koji zavisi od energije koju dajete drugim ljudima oko sebe. Treba birati riječi kada se obraćate nekome. Ja imam jednu mantru, svaki put kada gledam nekog drugog čovjeka, gledam ga kao da sam Ja On, i onda si mislim kako bi se ja obraćao u toj situaciji? Želim da me ljudi poštuju i cijene, da mi normalno govore, da vode brigu, ako kritiziraju da imaju argumente, da se ne deru, da ne stvaraju paniku. To najvjerojatnije želi i osoba koja komunicira sa mnom. Ima još jedno pravilo, a to je da primim svakoga tko zatraži sastanak kod mene u kancelariji, bez obzira na to što možda nećemo surađivati. Razlog je jednostavan, kako da odbijem čovjeka, jer sve se vrti u krug, to znači da bi jednog dana i ja bio odbijen! Kako bi se osjećali da vas odbiju kod jednostavnih životnih stvari?Pa najmanje što možete učiniti da nađete vremena, ako već NETKO misli o vama dajte mu to malo vremena.

pro-pr-9713186
Foto: PRO.PR/Privatna arhiva

Kažu da sve što kasnije definiše čoveka, polazi iz porodice, kuće, da li je to u praksi tako?

Komunikacija započinje u obitelji to je točno, ali imidž se ne kupuje, on se stvara, kako se ti ophodiš prema svojoj obitelji, prema prijateljima, profesorima koji ti idu na živce, i koji možda manje znaju od tebe, tako ćeš sebe izgraditi u životu. Oblikovanje osobe nema pravila, neko može bit odgajan u lijepim manirima, a u pubertetu izađe pun pirsinga, tetovaža, što opet nije loše, svako ima svoj stil, samo je stvar primitivnosti društva i percepcije kako će tu osobu prihvatiti. Na primer, ako u Berlinu dođe neko s tetovažom kod predsjednika uprave to je normalno, a kod nas ako bi ta osoba došla, to baš ne bilo ok, svi bi ga gledali kao čudaka – od portira, tajnice, asistentice… Život ima više boja i ne trebamo stalno kritizirati, već prihvatiti svaku osobu takvu kakva je, jer možda ta osoba sa naušnicama u ušima, nosu, usni ima najveći lumen na svijetu. Naši ljudi, nažalost, prvo gledaju kako smo obučeni, ne gledaju naše znanje.

55564171_306956073303240_7239765709302005760_n-1024x768-3634867
Foto: Privatna arhiva

Foto: Cover/Fokus

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *