четвртак, 28 марта

Lazar Petrović: „Smanjeni uticaj SAD na Evropu – zeleno svetlo za Rusiju i Kinu?“

Lazar Petrović: „Smanjeni uticaj SAD na Evropu – zeleno svetlo za Rusiju i Kinu?“

Kada je u junu ove godine odlazeći američki predsednik Donald Tramp najavio povlačenje američkih trupa iz Nemačke, to nije moglo da se posmatra samo kao pitanje budućih odnosa dve države, već kao politički presedan.

Naime, protekcionistička politika koju je u okviru svog mandata Tramp pokušavao i u određenoj meri uspevao da sprovede, predstavlja glavni razlog za opisano postupanje Sjedinjenih Američkih Država.

Kao i uvek, u situaciji kada dođe do narušavanja dugogodišnjeg stanja, treće strane traže prostor za svoj napredak, i po pravilu profitiraju. I ovog puta, naravno, reč je o Rusiji. Razjedinjena Evropa i slabo savezništvo Amerike sa Zapadnim zemljama i Velikom Britanijom, predstavlja kamen temeljac za uspešno međunarodno delovanje i lobiranje Rusije.

Kompleksnost situacije i uspešnost ruskog geopolitičkog delovanja u prethodnoj deceniji oličena je i u sve stabilnijim odnosima Moskve i Berlina, koji su se u prethodne četiri godine (od dolaska Trampa na vlast) dodatno učvrstili. Kao realno oličenje opisanog stanja, valja spomenuti „Severni Gasovod 2“ koji predstavlja primarnu rutu za snabdevanje Evrope energentima iz Rusije. Pored toga, „prećutno savezništvo“ koje Rusija i Kina gaje prethodnih godina, predstavlja kartu više za destabilizaciju Evrope a samim tim i strah, pre svega baltičkih država da će njihova bezbednost biti ugrožena slabljenjem i destabilizacijom američko – nemačkog partnerstava.

Aktivnija ruska spoljna politika u poslednjih 15 godina, koja je često i militarizovana, predstavlja posledicu pre svega neuspelih vojnih agresija koje je Amerika sprovela u Iraku i Avganistanu. Naime, početak vođenja nacionalne politike u kojoj je Amerika okrenuta sebi, a ne ulozi „globalnog policajca“ dogodila se još 2008. godine dolaskom na vlast Baraka Obame, koji je kroz svoje brojne poteze (izostanak vojne reakcije nakon aneksija Krima od strane Rusije, nedefinisan odnos prema sirijskom predsedniku Bašaru el Asadu, pitanje stvaranja nezavisnog Kurdistana na području Turske, Irana i Sirije) pokazao spremnost Amerike da odstupi od vođenja svoje, do tada, standardizovane spoljne politike. Donald Tramp i njegov čuveni slogan „America first“, predstavljaju na neki način samo nastavak i unapređenu verziju Obamine politike.

Da li će Bajden promeniti kurs kojim se kreću američki spoljni odnosi ostaje da se vidi, međutim, u ovom trenutku jedino je izvesno, da će protekcionizam i izolacionizam koji je Amerika poslednjih 10 generalno, a u poslednje četiri godine intenzivno pokušavala da sprovede, polako početi da predstavljaju samo obrise nekadašnjeg spoljnopolitičkog stava koji je Rusija krajnje uspešno koristila. Upravo zbog toga, tek će godine koje dolaze pokazati da li je uspešno vođena ruska spoljna politika u prethodnom periodu rezultat jasne strategije Moskve ili je ona posledica nepostojanja organizovanog i agilnog protivnika, kakva će Amerika sigurno biti u slučaju postojanja ujedinjene Evrope i stabilnih transatlanskih veza.

Kao po opisanoj matrici, izolacionistička politika Amerike, dovodi do njenog smanjenog uticaja u Evropi. Taj smanjeni uticaj dalje povlači vođenje nekohezivne politike Evropske unije u vezi brojnih pitanja, pa i u vezi sa pitanjem Balkana, a na kraju sve to rezultira stvaranjem slobodnog prostora za realizaciju ruskih interesa i njene pragmatične geopolitike.

Nastaviće se…

Tekstovi objavljeni u rubrici “Glas mladih –  “MAAT A.S.”” predstavljaju stavove autora i ne mogu se smatrati stavom Media Start Info portala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *