петак, 29 марта

Lazar Petrović: „Teroristički napadi bombaša samoubica su uvek do detalja isplanirani“

Lazar Petrović: „Teroristički napadi bombaša samoubica su uvek do detalja isplanirani“

Humanitarne krize, internacionalni terorizam i rivalstvo velikih sila su teme od velikog značaj za svet u kome živimo. Ipak, one su nekako otišle u drugi plan zbog pandemije virusa Kovid-19, ali svakako nisu nestale, a i neće.

Zanimljivo je gledište Baltičkih država: Letonije, Estonije i Litvanije, što se tiče eskalacije terorizma i terorističkih grupa u proteklih nekoliko godina, ali i što se tiče mogućnost da njihova bezbednost bude ugrožena usled negativnih posledica koje sa sobom nose upravo internacionalni terorizam, humanitarne krize i rivalstvo velikih sila.

Čalanstvo Litvanije, Letonije i Estonije u NATO savezu, Teorija Hartlanda, Istročna Evropa, Centralna Azija, Tramp, Sajber napadi na pre svega Estoniju, Iran, Rusija, EU, Inicijativa „Jedan pojas, jedan put“, samo su neke od odrednica čije će razumevanje u seriji tekstova koje će uslediti, objasniti složenost savremenog sveta i odnosa koje on sa sobom nosi. Upravo ta komplikovana stvarnost, ali i ograničenost materijalnih, prirodnih i geopolitičkih resursa, prinudile su države Baltika da svoje prioritete postave shodno najoportunitetnijem konceptu realnosti.

Zato, odmah na početku, valja razumeti, zašto internacionalni terorizam i humanitarne krize, ne treba da budu prioritet NATO-a iz perspektive Baltičkih država. Naime, definicija internacionalnog terorizma, kaže da: „ Internacionalni terorizam podrazumeva, proračunatu upotreba nasilja ili pretnje nasiljem, kako bi se podstakao strah, a sve u cilju prisiljavanja odnsosno zastrašivanja vlada ili celokupnog društava u ostvarivanju ciljeva koji su uglavnom politički, verski ili ideološki“. Ova definicija, u sadejstvu sa realnom slikom sveta u poslednjoj deceniji, nedvosmisleno nas dovodi do zaključka da je, uz neke manje značajne činioce, kao što su Al Kaida ili PKK u Turskoj, Islamska država najveća pretnja po svetski mir i bezbednost.

Ili je ona to, ipak, samo nekada bila?

Irak. Godina je 2006. Al Kaida, oslabljena stalnim napadima američke vojske odlučuje da  osnuje ogranak svoje organizacije – Islamsku Republiku Irak. Iako i dalje pod opsadom Amerikanaca, Islamska Republika Irak, uspeva da opstane pre svega zbog čestih sukoba između regionalne kurdske i državne iračke vlade.

Sirija. Godina je 2012. Nakon promena vlasti u Tunisu, Egiptu i Libiji, pod parolom čuvenog „Arapskog proleća“, na red je došla još jedna država Bliskog Istoka. Demokratske demonstracije, na početku pokrenute od strane građanstva u Siriji željnog promena u oblastima pravosuđa, državnog upravljanja i borbe protiv korupcije, na koje je sirijski režim odgovorio, jakom represijom i gušenjem protesta ubrzo su rezultirale eskalacijom sukoba, a nedugo zatim i početkom građanskog rata kada su salafističke grupe i razne plemenske milicije počele da upravljaju revolucijom i rušenjem vlasti Bašara el Asada. Jedna od grupacija koja se u tom periodu borila protiv međunarodno priznate Vlade u Siriji bila je i Al Nusra – ogranak tadašnje Islamske države Iraka, a buduće Islamske države.

Islamska država Iraka i Levanta – ISIL, produkt otcepljenih frakcija Al Nusre i Islamske Republike Irak, koja je ujedno i bila poslednja preteča Islamske države, stvorena je 2013. godine. U periodu između 2014. i 2016, ISIL je doživeo vrhunac svoje moći, a sigurno najznačajnija pobeda ISIL-a, dogodila se 14. juna 2016. kada je pao Mosul, drugi najveći i najvažniji grad u Iraku. Ta pobeda ujedno je označila konačnu promenu imena ove terorističe organizacije u „Islamska država“.

Početkom 2017, odnosno, intervencijom Rusije u Siriji i stalnim dejstvima koalicije okupljene oko Sjedinjenih Američkih Država, pre svega kroz „Sirijske Demokratske Snage“ koje su bile predvođene kurdima sa severoistoka Sirije, Islamska država počela je da slabi a krajem 2017.  teritorija pod njenom kontrolom doslovno se peropolovila.

U godinama koje su usledile, moć Islamske države rapidno je slabila a snage Bašara el Asada uz pomoć ruske avijacije, početkom 2020. potisnule su sve preostale snage Islamske države u pokrajnu Idlib u Siriji, odnosno u nekoliko manjih džepova u Iraku.

Teroristička organizacija koja je na vrhuncu svoje moći, na teritoriji Sirije i Iraka, kontrolisala područje veličine od skoro 240.000 kilometara kvadratnih, na kojem je živelo gotovo četiri miliona ljudi, danas predstavlja samo obrise svoje nekadašnje snage. I dok čekamo sigurnu pobedu Asadovih snaga kojom će bitka za Idlib biti okončana, kao i potpuni krah Islamske države u Iraku, jasno je da četiri godine nakon što je osnovana, Islamska Država predstavlja samo obrise nekadašnje opasnosti i pre svega terorističku skupinu istrošenih, neprofesionalnih boraca čiji je potpuni kraj sve izvesniji. Opšti zaključak je, na osnovu svega navedenog, da opasnost od direktnog ugrožavanja Baltičkih država od strane ISIS-a, nepostoji ili gotovo da nepostoji.

Smanjena mogućnost direktnog delovanja, automatski povlači i umanjenje sposobnosti za indirektno delovanje, odnosno, napade bombaša samoubica širom Evrope. Iako napadi bombaša samoubica ili ostali teroristički napadi pojedinaca često deluju kao izolovane i neplanirane akcije, realnost je drugačija. Svi napadi Islamske države koji su se u prethodnom periodu dogodili u Evropi, pre svega Nemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Belgiji, bili su dobro organizovani i predstavljali su akcije na kojima je radila široka skupina obučenih grupacija.

Na ovom mestu, naglasio bih da i pored činjenice da su i direktna i indirektna mogućnost delovanja Islamske države značajno manje nego u periodu od 2014. do 2017. napadi na Baltičke države ni u trenucima najveće moći ISIS-a, nisu predstavljali prioritete ove terorističke skupine. Takođe, nakon terorističkih napada koji su se dogodili u državama članicama NATO-a, Alijansa je uvela mere zaštite svojih država, pa i cele Evrope od internacionalnog terorizma. Tako uvedene, unapređene mere, opstale su do danas. Samim tim, vrlo je verovatno da bombaški napadi na teritoriji Baltičkih država uopšte neće biti planirani, a i ako budu, mogućnost njihovog sprečavanja na najvišem je nivou u ovom veku. Razlog je na kraju jednostavan – ovo je bio prioritet NATO-a, u periodu od 2015. do 2017. godine.

Danas on ima nove, i iz perspektive baltičkih država, svakako veće i teže izazove.

Nastaviće se… 

Tekstovi objavljeni u rubrici “Glas mladih –  ‘MAAT A.S.’” predstavljaju stavove autora tekstova i ne mogu se smatrati stavom Media Start Info portala.

Foto: Pixabay.com/Teroristička akcija

2 komentara

Оставите одговор на Nikita Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *