петак, 29 марта

Opozicione igrice: Ujedinjenje na čekanju

Opozicione igrice: Ujedinjenje na čekanju

Ništa mi više nije jasno u vezi sa opozicijom Srbije. Sa pozicijom mi je sve jasno, možda mi je i previše toga jasno. Ali opozicione stranke kao da žele da dokažu da je svaka za sebe najbolja, a istovremeno žele da rade zajedno. I sve se završava samo na toj nekoj pustoj želji ujedinjenja da bi se uradio veliki posao.

Ukratko. Boris Tadić predsednik Socijaldemokratske stranke (SDS) zove još od septembra opozicione stranke da razgovaraju i da se ujedine u borbi protiv režima Aleksandra Vučića. Pozvao ih je da se sastanu i sutra da bi napravili platformu o dijalogu sa vlašću, ali došlo je do odbijanja. Razlog, ne bih baš rekao da je neki veliki, jer imaju velikog i moćnog protivnika pred sobom da bi nalazili razloge koji su na neki način i nejasni.

Naime, Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa i Pokret građana Srbije na čelu sa Pavlom Grbovićem neće da učestvuju na tom sastanku jer kako saznaje jedan portal SDS i Nova stranka  „su preko medija naveli da su napokon prihvatili njihov poziv i odazvali se na razgovore“.  Vidi problema! Dobro, ako su imali dogovor da bude interno, bez javnih istupa, onda u redu, ali da li je to razlog da se opozicija opet deli, u vremenu kada smo podeljeniji nego ikada ranije. Možda postoje razlozi neke druge prirode. Možda ne žele da Tadić bude na čelu cele te priče (jer je ranije i sam rekao da je njegova stranka spremna da bude „stožer nove opozicije“), već da neko od njih bude „lider“. Mogu samo da nagađam, nikada nisam mogao da pogodim šta političari stvarno svom narodu žele, pa ni sami sebi.

Da se ne lažemo, Boris Tadić je imao svojih pet minuta i šta je uradio, uradio je. Deo građana dobro pamti pomirenje sa SPS-om u njegovo vreme, kao i „bele listiće“ i te čuvene izbore 2012. godine. Svaka čast Tadiću što nam ukazuje na probleme koje imamo, ali on može kao stručnjak i neko ko ima veliko iskustvo dosta da pomogne, ali mislim da bi bilo previše da opet vodi opoziciju, kasnije i državu, pokazao nam je šta zna i hvala mu na tome.

Nama je definitvno potreban lider, jer ovaj narod drugačije ne ume. Ali tu sada dolazimo do jednog veliko problema. Ko bi bio dobar opozicioni lider? Odgovor je bingo!

Svedoci smo unutar stranačkih netrpeljivosti, pogledajmo samo šta se dešava u Demokratskoj stranci. Branislav Lečić priča jedno, Zoran Lutovac drugo, a mi kao građani možemo da stvorimo izuzetno pogrešnu sliku na osnovu njihovih razmirica. Samim tim da odmah bilo koga iz stranke čija je reputacija proteklih godina vidno urušena precrtamo kao lidere u bilo kom smislu. Što je stvarno šteta.

S druge strane, u razgovorima običnih ljudi, onih svakodnevnih koji rade za minimalac ili za „prosečnu platu“ priča se kako nam je potreban neko nov, neiskvaren. Tu je Pavle Grbović iz PSG-a. Njega ne poznajemo, a ja se ne sećam se da je imao neku javnu aferu. Veoma je jednostavno. Politički veterani samo treba da daju zeleno svetlo Grboviću, da ga stave na čelo jedne kolone, ujedinjene opozicije, i to je to. Jednostavno je da ja ovako predložim, ali u poitičkoj areni je to izgleda prilično komplikovano.

Nije on jedini izbor. Marinika Tepić iz SSP-a je već uzdrmala politički prostor Srbije. Ona je prilično uverljiva u svojim nastupima, govori veoma glasno i jasno, vlast je uopšte ne voli i mislim da od nje zaziru. Tepićeva priča o onome o čemu bi se retko ko usudio. Zašto ostali opozicioni lideri ne predlože nju? Predsednički izbori 2022. su veoma blizu, šta se više čeka?

Žalosno je što opozicija ne može da se dogovori dok narod pati. Razlozi su u ovim teškim vremenima ponekada stvarno površni. Ako se oni međusobom ne slože oko jednog cilja – borbe protiv režima Aleksandra Vučića – onda ne znam šta nam je činiti.

Mi smo spremni za promene odavno. Demokratija je ovde floskula, kao i termin poput evrointegracija. Nama je potreban neko kome ćemo verovati, neko ko osim ideje ima i tu iskru poštovanja prema građanima i njihovim malim životima. Sve je na opoziciji i pokretima, a čini se da su razlozi nesuglasica samo izgovor i ništa više.

Foto/Cover: MSI/Youtube/Screenshot

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *