петак, 29 марта

Vlada Arsić, pisac: „Mogućnost da mošti Svetog Save postoje i danas, sigurno je pobudila različita osećanja“

Vlada Arsić, pisac: „Mogućnost da mošti Svetog Save postoje i danas, sigurno je pobudila različita osećanja“

Novi roman „Osinje gnezdo“ pisca i novinara Vlade Arsića nedavno je u Beogradu imao svoju prvu promociju.

Trenutno se nalazi u samom vrhu top listi najčitanijih romana kod nas, a to i ne treba da čudi.  Teme koje ovaj napeti istorijski triler iz pera jednog od naših najčitanijih autora obrađuje su intrigantne, navode nas na duboko razmišljanje o nama i našem identitetu. Za naš portal Arsić priča o tome kako on doživljava istinu, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) nekada i sada, osnovnom motivu da napiše „Osinje gnezdo“ i cilju ovog romana.  

– U svim dosadašnjim romanima u kojima sam se bavio istorijskim temama trudio sam se da proučim i istražim neke zaturene, pomalo zaboravljene priče. Tako je bilo sa „Brodolomom“ koji se bavi nesrećom broda „Niš“, srpskog „Titanika“ kako ga još nazivaju, i o kojem se gotovo više  ništa nije znalo do pojave ovog romana. U „Noći arhangela“ pratio sam sudbinu potomaka ubica vožda Karađorđa, a u romanu „Kad zvona zaneme“ epidemijom pegavog tifusa koja je Srbiju, početkom 1915. godine, dovela na rub biološkog opstanka. Sličnu temu ima i moj najnoviji roman koji se bavi jednim utemeljenim, ali ni malo potkrepljenim mitom o spaljivanju moštiju Svetog Save na Vračaru. Naslov je, tokom pisanja, imao radni karakter, a naslanjao se na stvarni događaj, na trenutak kada jedan seljak, u pećini Đurukača u kanjonu reke Tare, pronašao ćivot s moštima nepoznatog sveca. S obzirom na to da su mošti bile prekrivene pčelinjim saćem, a uveren da su ga tom prilikom napale i izujedale ose, naslov se sam nametnuo. Međutim, kada ga  je uredništvo Lagune prihvatilo i na koricama knjige „nakačilo“ na samu zgradu Patrijaršije, dobio je potpuno drugačije, ali ne i pogrešno značenje.

osinje-gnezdo-3673597
Foto: Promo/Osinje gnezdo

Prošlo je više od mesec dana od kada je roman u knjižarama. Da li ste dobili očekivane reakcije, kakve ste zapravo komentare očekivali?

– Tema je dovoljno intrigantna da su reakcije bile očekivane. O romanu se pisalo danima pre objavljivanja, pre nego što ga je iko i pročitao. Mogućnost da mošti najvećeg srpskog prosvetitelja postoje i danas, uprkos viševekovnom mitu o njihovom uništenju, sigurno je pobudila različita osećanja. Međutim, umesto pokušaja obesmišljavanja čitave priče i iznošenja konkretnih dokaza da je reč o nekakvoj fantazmogoriji, ispostavilo se da nisam otkrio ništa novo, barem ne nešto o čemu se u najvišim crkvenim krugovima već nije govorilo. S druge strane, kao autor, s nestrpljenjem sam iščekivao sud čitalačke publike, kako će oni reagovati i da li sam uspeo da zadovoljim njihova očekivanja. Ako je suditi po prvim reakcijama, mislim da će ovaj roman ostaviti trag.

Na promociji romana u Beogradu pomenuli ste da su do vas stigli komentari da je roman delo obaveštajnih službi, da je antihrišćanski, čak i da je prste umešala i Služba državne bezbednosti. Šta vi kažete na sve to, niko ne pominje autora, odnosno Vas?

– Očigledno je da volimo teorije zavere i da nam je lakše da poverujemo da iza svake kontroverzne teme stoje domaće ili strane službe, masoni ili ko već. Istina je da sam tokom pisanja imao moralnih dilema da li će ovo štivo biti na korist ili sablazan čitalaca, ali daleko od toga da sam želeo da unosim bilo kakve podele i smutnje u narodu, ponajmanje da bilo koga pokolebam po pitanju vere ili odnosa prema našoj Crkvi.

18055645_10207130748706152_8564419219520288945_o-1024x712-2150942
Foto: Vlada Arsić/Privatna arhiva

Čitaoci hvale roman, prevazilazi vaše prethodne… Koliko je teško stvarati kada znate da su očekivanja ljudi koji vas čitaju veća?

– Neka vrsta pritiska svakako postoji, bojazan da ćete nekog izneveriti ili razočarati, pogotovu kada znate da imate značajan broj čitalaca koji s nestrpljenjem iščekuju vaše novo delo. S druge strane, književnost je kao i svaka druga umetnost estetska kategorija, stvar ličnog senzibiliteta i percepcije, pa čak i samog trenutnog raspoloženja kada se upoznajete s nečim novim. Pratim diskusije i komentare čitalaca na raznim forumima i zaključujem da gotovo svaki moj roman spada u izrazite favorite među različitim grupama čitalaca. Tu raznolikost shvatam kao poseban kvalitet, znači da se ne ponavljam i da sam još u stanju da iznedrim nešto novo.

Živimo u vremenima kada se suočavamo sa gubitkom identiteta. Vaš roman je delom istraživački, delom fikcija. U potrazi ste za istinom. Šta je za vas istina?

– U povesnici Srbije, naročito njenog starog i srednjeg veka, vlada prava oskudica materijalnih izvora i dokaza, mnogo je nepoznanica i oslanjanja na prepričavanja, nagađanja, epiku ili svedočenja retkih putopisaca ili hroničara. Bez uvida u naučno potkrepljene dokumente, kojih ponajviše ima u turskim arhivama koje ni danas nisu u potpunosti istražene, traganje za istinom se često svodi na „tapkanje u mraku“, na mogućnost da ćete slučajno ili vođeni nekim instinktom možda i „okrznuti“ ono što se zaista dogodilo, ali da ni tada nećete biti uvereni da ste otkrili konačnu istinu. Sem toga, istorija je možda i najranjivija naučna disciplina, podložna raznim revizijama i promenama, da ne pominjem i floskulu da istoriju pišu pobednici shodno svojim interesima i potrebama. Uprkos tome ne treba odustajati, valja biti istrajan, proučavati i ukrštati podatke, jer će nas to, vremenom, dovesti do najpribližnije tačke kada se za neki događaj može reći da je stvaran i nepobitan.

56472456_2153239838320199_6127277348942249984_n-1024x683-2150942
Foto: Vlada Arsić/Privatna arhiva

Centralno pitanje „Osinjeg gnezda“ je „da li su mošti Svetog Save spaljene na Vračaru“? Šta dobijamo negativnim odgovorom na ovo pitanje, a šta pozitivnim?

– Pitanje da li su mošti bespovratno uništene ili su, uprkos svemu, negde sačuvane je, pre svega, pitanje za istoričare i ni na koji način ne utiče na našu duhovnost. Međutim, mislim da je pravo pitanje koliko smo kao vernici istrajali na osnovnim principima Svetosavlja i Pravoslavlja, odnosno koliko smo i dalje na putu koji su nam utrli srpski svetitelji ili prosvetitelji, a koliko smo tokom vremena s njega skrenuli i u mnogo čemu zastranili.

Na promociji ste takođe rekli da manjina u SPC stvara loš imidž ove institucije. Zbog čega je to tako? Da li su ljudi danas izgubili poverenje u sveštenstvo, u SPC, zbog skandala koje prate sveštenstvo?

– Srpska pravoslavna crkva je tokom minulih vekova imala presudnu ulogu u opstanku srpskog naroda, bila luča i vodilja kako u borbi protiv stranih zavojevača, tako i u održanju i očuvanju nacionalne svesti i identiteta. Nažalost, nakon Drugog svetskog rata, i sama je prošla kroz najveća iskušenja. U posleratnom periodu bila je izrazito stigmatizovana od strane komunističkih vlasti, pa je plan za njeno uništenje neretko sprovođen i ubacivanjem elemenata čiji je zadatak bio da se Crkva diskredituje, „ogadi“ i sablazni vernike. Među sveštenstvom i monaštvom našli su se i „kadrovi“ čiji su dosijei vrveli od raznih nepočinstva, kao što su sklonost ka krađi, lažima i srebroljublju, pa sve do izvitoperenih seksualnih sklonosti. Počinjali su kao obični monasi i sveštenici, ali su vremenom napredovali, postajali jeromonasi i protojereji, a pojedini su dosegli i do najviših crkvenih pozicija. Plodove njihovog „rada“ sagledavamo tek u savremeno doba, pa se sablažnjavamo kada vidimo sveštenike koji gostuju u rijalitijima, učestvuju i pokazuju frapantno neznanje u raznim kvizovima, blagosiljaju televizijske rejtinge i slične budalaštine, pa sve do tekstova o pedofilskim žurkama u eparhijskim dvorovima ili aferama sa prometom narkotika. Uprkos tome što je takvih malo u crkvenim redovima, gotovo na nivou statističke greške, njihovi ispadi su toliko veliki da bacaju senku na celokupnu Crkvu, na hiljade duhovnika i posvećenika koji i dalje istrajavaju na putu vere i izvornog hrišćanstva.

10689716_966612780031835_3328483306353713107_n-2934219
Foto: Vlada Arsić/Privatna arhiva

Radnja „Osinjeg gnezda“ obuhvata period od četiri veka. Pominjete i kantulovce, tajno bratstvo unutar SPC. Koja je bila njihova misija? Da li su oni fikcija ili stvarnost?

– Kantulovci, kao sledbenici patrijarha Jovana Kantula i čuvari tajne moštiju Svetog Save, predstavljaju književnu fikciju što, opet, ne znači da takvih struja ili tajnih udruženja nije bilo, te da ih, možda, nema i danas u okviru naše Crkve.

Zanimljivo je da se bavite i pitanjem smrti srpskih patrijarha u prošlom veku, i to na zanimljiv način – pretpostavljate da ni jedan od njih nije umro prirodnom smrću. O kojim se patrijarsima radi i šta ukazuje na misteriju njihove smrti?

– Čitavu nisku patrijarha koji su prečicom otišli pred Svetog Petra, počev od Lukijana Bogdanovića, preko Dimitrija Pavlovića, Varnave Rosića, Vikentija Prodanova, pa sve do patrijarha Germana, prvi je sagledao pokojni episkop Šumadijski Sava koji je i sam, gle čuda, preminuo pod sumnjivim okolnostima. Kao da se svakom patrijarhu, činom ustoličenja na tron patrijarha, pored mitre i žezla, uručuje i nafora otvora koja će se kad-tad u telu rastopiti i razliti krvotokom. Nije tajna da je otrovan i Sveti vladika Nikolaj Velimirović, a postoje i mnoge sumnje o tome kako je i sam patrijarh Pavle završio na Vojno-medicinskoj akademiji gde je i preminuo, 15. novembra 2009. godine. Uostalom, o svemu tome se znatno više govori u samom romanu.

37610761_10209727217216242_5823273907259441152_o-7258962
Foto: Vlada Arsić/Privatna arhiva

Kojom temom će se Vlada Arsić baviti nakon „Osinjeg gnezda“?

– Ponajviše ću se baviti sobom, odnosno pokušajem da se “uobročim”, resetujem i malo više povedem računa o zdravlju. Verujem da ću se narednih meseci posvetiti promociji „Osinjeg gnezda“, a što se tiče planova za budućnost, ima ih… Nakon tri decenije bavljenja novinarstvom, pre svega reportažama iz svih krajeva Srbije, štošta se nakupilo i mnogo toga zaslužuje da se pretoči u literaturu. Nešto mi se ovih dana posebno vrzma po glavi, ali je ipak prerano da sada o tome i govorim.

Foto/Cover: Vlada Arsić/Privatna arhiva

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *