петак, 29 марта

Zbogom 2020, pamtićemo te zauvek!

Zbogom 2020, pamtićemo te zauvek!

Odlazi nam i ova 2020. godina. Pamtićemo je za života, jer to što nam je donela i nije morala, a za uzvrat je uzela previše. Kovid-19, korona virus, bile su reči koje smo najčešće izgovarali tokom ove godine.A na početku ove odlazeće godine sve je delovalo normalno (koliko to u Srbiji može biti), nije nas brinulo što se u Kini pojavio novi virus, mislili smo to je tako daleko od nas i neće stići u Evropu, pa i kod nas. Na kraju krajeva mi mali ljudi se time i ne bavimo, zna se ko je trebalo da spremi teren ukoliko se virus pojavi, jer ih za to plaćamo, ali teren nije bio spreman. U to smo se uverili već početkom marta kada je korona stigla i u Srbiju.

Foto: Infektivna klinika Beograd/Screenshot/Youtube

Svašta nam je donela sa sobom. Izdvajam paniku, laži, stres, bol, i na kraju smrt.

Donela je i neke nove ljude na malim ekranima (uz one koje već poznajemo), koji se svakodnevno održavali konferencije za novinare i iznosili zvanične podatke o broju preminulih, ali i širili paniku među nama.  Dr Predrag Kon, Dr Branimir Nestorović takozvani „najsmešniji virus u istoriji“, dr Mijomir Pelemiš, dr Darija Kisić Tepavčević (koja je u međuvremenu postala ministarka za rad, zapošljavanje.., a kakave to veze ima se medicinom ja stvarno ne znam), dr Zoran Tiodorović, pokrajinski sekretar za zdravlje Zoran Gojković.., ima ih još, da ih ne nabrajam, ali ove gospođe i gospoda su nas redovno izveštavali o stanju na terenu.  Da ne kažem punili su nam glavu  od jutra do sutra  raznim prognozama, podacima, statistikama, obećanjima… Ti podaci nisu uvek bili razumljivi, često kontradiktorni, a o prognozama „struke“ bolje da ne podsećam, jednom rečju – tragično.

Foto: Krizni štab/Screenshot

Sećamo se i trenutaka velikih monodrama jednog čoveka, predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Svoje emocije nije mogao prvi čovek države da kontroliše posebno kada je epidemija uzela maha, ali ne kod nas, nego u Italiji. Bilo je tu suza, moljakanja „deke i bake da nikako ne izlaze iz svojih domova“, apel na sve građane da ne izlaze ako to ne moraju, samo na posao ko mora. Bilo je tu i gubljenja kontrole te  urlanja na građane, pa i latentnih pretnji u smislu da ćemo svi pomreti i da neće biti dovoljno grobnih mesta ukoliko ne poštujemo mere – odnosno vanredno stanje koje je uveo predsednik Srbije, a ne Skupština Srbije kako Ustav nalaže. Po toj odluci bili smo zatvoreni u svojim kućama i stanovima tokom vikenda non-stop. Vanredno stanje je zvanično proglašeno zbog korona virusa, a nezvanično to možemo da shvatimo i kao čuvanje dela biračkog tela. Trebalo je da se održe izbori, i trebalo je sačuvati zdravlje redovnih glasača. U to ime, dobili smo i po 100 evra bespovratne pomoći, koje smo vratili kroz povećanje cena na malo. Ko ide redovno u prodavnicu može da primeti da je na primer cena paštete od 75 dinara porasla na 95 dinara po komadu.

Foto: Aleksandar Vučić/Youtube/Screenshot

Svega je tu bilo, kao u kvalitetnom rijaliti programu. Najviše je bilo panike, koju nismo stvarali mi, već oni koji su „kontrolisali“ situaciju. I sve bi bilo možda manje dramatičnije da se ove godine ne desiše u Srbiji pomenuti izbori – parlamentarni, pokrajinski i lokalni.

Tamo negde pred kraj maja virus je nekim čudom počeo da „slabi“ i stariji od 65. godina mogli su napolje, mogli su da daju svoj glas. Jedan deo opozicije je proglasio bojkot izbora zbog kako su rekli nedemokratskih predizbornih i izbornih uslova, a drugi deo se priključio vladajućoj stranci Srpskoj naprednoj, te su pristali da glumataju opoziciju u parlamentu Srbije. Parlament Srbije je od ovog saziva prevazišao sebe samog  i posebno zablistao dolaskom mladih nada od kojih do danas nismo čuli ništa smisleno. Ali čuli smo da im je vokabular prilično ograničen, i da se svodi na uvrede političkih protivnika, i to onih koji i nisu u Skupštini. Mladi puleni vladajuće stranke nisu gubili vreme, odmah su se pokazali u pravom svetlu! Ne manjkaju im govor mržnje, uvrede upućene političkim protivnicima koji uopšte nisu ušli u saziv parlamenta, imaju i „dokaze protiv Đilas i žutih tajkuna“. Uopšteni zaključak je da je predsednik Vučić vratio Srbiju na pravi put, iako neko „želi da ubije njega i njegovu porodicu“ , kako kažu mlade nade u parlamentu stare i posrnule Srbije.

Foto: Skupština Srbije/novi saziv/Youtube/Screenshot

Bravo deco, lekcija broj 1 uspešno savladana, a šta će biti sa građanima Srbije zbog kojih ste dobili poslaničke mandate to baš nešto i nije važno.

Međutim, predsednik Srbije se odmah nakon izbora, tojest četiri meseca kasnije ogradio i rekao da je ovo „oročena“ Skupština, te da će novi izbori sa sve predsedničkim biti najkasnije do aprila 2022. godine. Da, predsednik nam je sve govorio, jer zna se ko određuje sastav vlade, mandat, rok trajanja… Mislim kod nas se sve zna, i ko gradi bolnice u rekordnom roku, i puteve, i 24 metra visoke spomenike, i fabrike, sve je jasno, jer neko se pametno zapitao na onom Fejsbuku „da li je nešto postojalo u ovoj Srbiji pre 2012. godine?“. Da li je?

Da ne zaboravim na vakcinu.  Najpre smo od predsednika Srbije čuli kako ćemo do kraja ove godine imati 1,8 miliona vakcina protiv korona virusa. Na kraju smo spali na 4.850 doza koje su stigle  polovinom decembra. To je prva isporuka, i biće ih još. Jedini kažu još 100 hiljada doza u januaru, a onda neko drugi kaže 50 hiljada, pa treći se javlja sa milion doza, licitacija ko da više. Mi slušamo te kalkulacije koje nam život znače i pojma nemamo šta čujemo, nadamo se samo da će da nas pelcuju – one koji to žele, te da nastavimo sa normalnim životom. Ako je on pre korone kod nas uopšte to i bio.

Foto: Nacionalni stadion/Maketa/Ministarstvo finansija/Screenshot

Umalo da zaboravim projekat „Nacionalni stadion“ kod Surčina near Beograd, kome je od prekjuče pridodat i projekat stadion u Zaječaru sa „sve“ krovom! Da ne ulazim u detalje koliko to stotina miliona evra košta, ali pogubno je u Zaječaru raditi tako nešto, u mestu koje je poslednjih dvadesetak godina zamrlo. Ali dobro, predsednik Srbije valjda najbolje zna šta mu je raditi i graditi, dok se Istočna Srbija urušava, te će je pokriveni stadion izvući iz nemaštine i gladi. Gospode ako te ima, krajnje je vreme da se pojaviš, i stvarno nam pomogneš.

Da ne mračim više ovu već dovoljno mračnu 2020, uradili smo mi građani jednu veliku stvar u ovoj godini. Pokazali smo solidarnost i humanost  u najtežim trenucima. Ta humanost ogledala se kroz akcije skupljanja novca za lečenje male Sofije Markuljević, Anike Manić, Lane Jovanović i Minje Matić od spinalne mišićne atrofije. Za sve njih građani Srbije su skupili više od osam miliona evra, a trenutno se prikuplja novac za malog Olivera Pal Gajodija i za još dece kojima je skupo lečenje od retkih bolesti neophodno. Da, te novce su od svojih minimalnih primanja, neredovnih plata, besparice, uspeli da sakupe građani Srbije, dok je za to vreme Vlada Srbije aminovala dizanje spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu u Beogradu, koji košta, šuška se, devet miliona evra. Neće još da nam kažu pravu cenu. Spomenik  nema cenu i ne može da čeka, ali deca očigledno mogu, ako pitate one koji odlučuju o našim parama i životima najmlađih.

Foto: Marko Stojanović

Ovim primerom smo pokazali da još uvek postoji ono ljudsko u nama, bez obzira na to što smo u pojedinim trenucima bili obasipani uvredama sa najveće instance, te su „nepodobni“ građani ove zemlje etiketirani i kao ološ, fašisti.

Nažalost, ove godine su nas napustili veliki umetnici i javne ličnosti iz regiona, koji su obeležili jednu epohu. Među njima su i: glumci Mustafa Nadarević, Ivan Bekjarev, Neda Arnerić, Tihomir Arsić, Desimir Stanojević, Borivoje Kandić, Mirko Babić, reditelj Goran Paskaljević,  književnica Isidora Bjelica, kompozitorka Isidora Žebeljan, kompozitor Novih fosila Rajko Dujmić, basista grupe Riblja Čorba – Miroslav Miša Aleksić, pevač Krunoslav Kićo Slabinac, estradni umetnik – boem Džej Ramadanovski…

Foto: Goran Paskaljević/RTS/Screenshot

Šta će nam doneti 2021? Mislim da ćemo u nju ući trezniji nego ikada ranije. Ova nam je bila dobra opomena za sve što smo uradili prethodnih godina, ali i decenija.

Ja se nadam da ćemo izlečiti svu našu decu, a ne samo „našu decu“. Verujem da ćemo ostati zdravi i voditi više računa o sebi i nama dragim ljudima. Bilo bi dobro i da političari veruju više u nas i da rade za nas, ali ta moja želja teško da će se ostvariti. Barem ne još neko vreme.

Čuvajte zdravlje i srećna nam bila 2021!

Foto: Pixabay.com/MSI

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *