четвртак, 28 марта

Pojedini medijski sadržaji štetni za psihički razvoj mladih

Pojedini medijski sadržaji štetni za psihički razvoj mladih

Živimo u vremenu kada je naizgled sve omogućeno. Kada tehnologija, politika, sociologija kao i medicina napreduju kako bi mi i naša pokolenja prebivali u nekom boljem, nekom bezbednijem i praktičnijem, pragmatičnijem svetu.

Međutim, da li je zaista tako?

Da li nas svakodnevna dešavanja kako u internoj tako i u međunarodnoj sferi asociraju na uspeh i realizaciju svega, nama plasiranog, ili pak na svakodnevno uveravanje da živimo u pravnoj zemlji loših međuljudskih odnosa koji se javljaju kao produkt nepovoljnog sistema? Da li se nalazimo u zatvoru bez rešetaka ili  biramo da ne prihvatimo savremeno društvo i nove “modele ponašanja” kao validne?

Kako je i sam Albert Ajnštajn rekao: “država je stvorena za čoveka, a ne čovek za državu. U savremenom dobu mnogi su faktori koji učestvuju u konstruisanju  tipologije čovečanstva. Odatle se uzročno-posledično javljaju i nove karakterne osobine koje, nažalost, vrše sve veću okupaciju nad ljudima; kako nad adolescentima tako i nad pripadnicima vrha starosne piramide“.

Najpre, iznošenje argumentacije koja se tiče uticaja eksternih efekata na pojačanu pojavu devijantnog ponašanja bih otpočela citiranjem E. Kase:

“Nije bitno pitanje šta čovek radi sa medijima, koliko je bitno pitanje šta mediji rade sa čovekom.”

U pokušaju da se jasno i koncizno definišu funkcije, uloga i primaran značaj novinarstva i medija u savremenom svetu, neophodno je imati u vidu postojanje većeg broja različitih tumačenja svrhe i funkcija novinarstva. U zavisnosti od toga da li tumačenja novinarske profesije dolaze iz naučnih, poslovnih ili političkih krugova, razlikovaće se i pogledi na to šta su funkcije novinarstva u savremenom svetu. Međutim, de facto je da mediji danas, više nego ikada u istoriji čovečanstva, ispunjavaju javnu sferu i prožimaju celokupno društvo širom planete; imaju direktan uticaj na društveno delanje.

Rijaliti programi,  emitovane necenzurisane scene nasilja i vulgarnosti,  otvorenost interneta kao i dostupnost društvenih mreža sa mogućnošću preglednosti sadržaja negativnih primesa kao i uznemirujuća tematika u štampi, mogu imati veoma negativan  uticaj na razvoj dece.  Problem, dosta ozbiljnije prirode, jeste taj na koga ukazuje i najnovije istraživanje Centra za profesionalizaciju medija i medijsku pismenost (CEPROM) . Rezultati analiza otkrivaju  da čak i u malobrojnim medijskim sadržajima koji se primarno odnose na decu dominiraju teme  sa negativnom konotacijom. Tako su zlostavljanje dece, nasilje, narkomanija i nesreće povod ili epicentar novina u čak 56 odsto priloga koje objave televizije sa nacionalnom frekvencijom i dnevna štampa u našoj zemlji.

Adolescenti se nalaze pod naročitim uticajem medija koji kod njih mogu izazvati i dugoročne posledice. Ukoliko su deca izložena neprimerenim medijskim sadržajima, utoliko mogu uticati  potpuno negativno na njihov psiho-socijalni razvoj. Rijaliti programi kao najekstremniji primer promocije moralno vrlo upitnih i negativno atipičnih vrednosti, u tom smislu, posebno  su problematični za decu. Poruke koje se kroz takve programe šalju i način na koji deca percipiraju pouke koje sami zaključuju, iz njima serviranog programa, vode različitim sferama devijantnog razmišljanja, i kasnije, do realizacije istih.  Promoviše se brz način sticanja bogatstva i popularnosti, nepošteno posedovanje materijalnog stanja, vrlo često verbalno i fizičko nasilje kao validan način komunikacije. Ističu da je u redu mesecima ne učiniti nikakav profesionalni progres i za to biti nagrađen, ne biti obrazovan ali biti slavan, ne biti pošten a biti cenjen . Imajući sve to u vidu, posledice dugotrajnog konzumiranja rijaliti programa mogu biti vidljive i kod odraslih, što je samo još veći svedok intenziteta njihovog negativnog uticaja po mlađe.

U strahovitoj i kontinualnoj trci za održivost i publiku, sami mediji nisu previše zainteresovani za zaštitu dece  od neprimerenih  i nepoželjnih sadržaja. Zato je najveća odgovornost na roditeljima da, pre svega,  svojim primerom deci ukažu na loše medijske sadržaje, a onda i pomognu da oforme kritičku svest o svemu što se kroz medije distribuira.

Prethodno navedena činjenica nas sprovodi do naredne  teze koja čini značajan faktor  u samom uticaju  na mlade, a to je porodica.

Uzroci porasta devijacije, delikventnog ponašanja i sveopšteg lošeg moralnog stanja jesu brojni, međutim, antipod tome jeste činjenica, kako su naši stari govorili,  da „sve potiče od kuće”. Smatram da nipodaštavanje porodice kao baze zajednice dovodi do urušavanje celog čovečanskog sistema. Prvobitno dolazi do krivljenja slike o iskonski pravim životnim načelima. Gradacijski nizano, dolazi do sakaćenja morala, determinisanja raznoraznih  modela i kalupa čije nedostizanje dovodi do izazivanja  depresije i različitih anksioznih  stanja kod mladeži. Ekvivalentno tome dolazi  do formiranja novih, potpuno pogrešnih,  životnih ideala koji se baziraju na neobrazovanju, pohlepi, sebičluku, agresiji, besu i raznim “crnim” nijansama  ličnosti.

Zbog toga, porodica je ta koja kao ćelija, kao  osnovna građa i funkcija svih topova društava i naroda treba  zaštititi obrazovanje, moral, etiku, rodoljublje, poštenje kao i poštovaje od svih bura modernizacije jer su upravo ta načela bazno verifikovana kao pozitivna po psiho-fizički kao i socijalni razvoj deteta , a kasnije i formirane odrasle jedinke.

Autorka teksta Anđela Krstić rođena je 2001. godine, student je prve godine Pravnog fakulteta u NišuČlan je studentske asocijacije MAAT.

Tekstovi objavljeni u rubrici “Glas mladih –  “MAAT A.S.”” predstavljaju stavove autora i ne mogu se smatrati stavom Media Start Info portala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *