петак, 29 марта

Senad F. Bajrami: „Učinimo svet lepšim za decu“

Senad F. Bajrami: „Učinimo svet lepšim za decu“

Mladi danas odrastaju u vremenu gde su im sve informacije na dlanu, a celi svet je udaljen samo nekoliko klikova. Opasnosti koje su nekad bile na ulici sada su prisutne u njihovom domu.

Od rođenja su okruženi malim ekranima, potencijalnim rizicima koje nosi savremena tehnologija. Razlog za oprez predstavlja i sve veća “holivudizacija” stvarnosti na društvenim mrežama koja čini zlo jer nameće virtualne trendove kako su materijalno bogastvo i prestižni status jedini izvor sreće. U principu to je lažan privid jer su ljudi iza telefona, tableta ili televizora često nezadovoljni, neispunjeni i bezvredni, nešto sasvim drugo nego kako se prikazuju i koji očekuju potvrdu okoline.

Ovakav pristup može posebno negativno da deluje na mlađu populaciju koji su najčešći  korisnici interneta, društvenih mreža i kao takve su najugroženija ciljna grupa većine pojavnih oblika zloupotrebe. Njihova ranjivost u informacionom i bezbednosnom  smislu  potiče pre svega  zbog njihovog  neiskustva i naivnosti,  te  njihovog rizičnog  ponašanja  kao  posledice  nedostatka svesti o mogućim neželjenim posledicama.

Korišćenjem digitalnih alatki za učenje, druženje i društveno angažovanje, izlažu se novim rizicima kao što je nasilje, neprikladni sadržaj, kontakt sa nepoznatim ljudima,a veliki rizik za njihov razvoj predstavlja i prekomerna upotreba digitalnih uredjaja.

Naime, mladi imaju puno problema koje nemogu uvek da prepoznaju i objasne, susreću se sa različitim pojavama i pretnjama bez prethodne psihološke zaštite.

Probleme uglavnom ne mogu sami da reše ili pak ne znaju kome da se obrate za pomoć. Činjenica je da moderno vreme nije doprinelo većoj sigurnosti i zaštiti dece i mladih od brojnih opasnosti. Naprotiv, pretnje, čak i one koje ugrožavaju njihov život postale su opasnije, učestalije i sveprisutnije.

Ciljana edukacija,  kao i razgovori sa roditeljima  igraju najznačajniju ulogu u prevenciji i rešavanju ovog problema koji netreba biti imperativ već svojstvo prirode svakog čoveka. Ipak, mora se reči da društvene mreže nisu nužno, ni loše ni dobre, one su jednostavno onakve kakvima ih sami napravimo.

“Svet je opasno mesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne preduzimaju”, rekao je Albert Ajnštajn (Albert Einstein).

Da bi barem delom učinili ovaj svet lepšim mestom za život ljudi i odrastanje dece, moraju se preduzimati mere.

Mnoge  zemlje u svetu uvode obaveznu edukaciju na gotovo svim obrazovnim nivoima. Unapređuje se kvalitet vaspitno-obrazovnog rada primenom savremenih pedagoških pristupa i vrše se reforme školskog sistema.

Nastavni predmeti – osnovne sigurnosti, lične i društvene samozaštite postaju realnost.

Na ovakav se korak odlučuju zbog širenja velikog broja lažnih vesti putem interneta, a koji su za posledicu imali veliki broj kidnapovanja i ubistava.

U vezi s tim, postoji poseban model širenja i objavljivanja informacija javnosti u specifičnim slučajevima nestale ili otete  dece. Nastao je u Sjedinjenim Američkim Državama (1996) i uspešno funkcioniše u mnogim drugim državama – Francuskoj, Nemačkoj, Belgiji, Holandiji, Španiji, Italiji, Grčkoj, Češkoj, Malti, Rumuniji, Bugarskoj, Velikoj Britaniji…

Taj sistem obaveštavanja naziva se “Amber Alert”. Naziv je dobio po Amber Hagerman, devetogodišnjoj devojčici iz Teksasa (SAD), koja je oteta i ubijena.

Koncept  je jednostavan – u slučaju otmice ili nestanka, policija i tužilastvo preko ovog sistema alarmiraju medije, koji odmah prekidaju televizijski ili radijski program ovom vešću, mobilni operateri šalju poruke korisnicima, na reklamnim ekranima u gradovima, na bankomatima, internetu, na auto-putevima, benzinskim pumpama, bilbordima ispisuju se podatci o nestalom detetu kako bi doprli do gradjana, zapamtili lice deteta i potencijalno  ga uočili ili bar imali validne informacije koje bi policiji mogli da pomognu u potrazi. Iskustvo pokazuje da se deca više i uspešnije pronalaze zahvaljujući ovom mehanizmu i veruje se, da su veće šanse da će otmičari pustiti dete kada otkriju da je objavljen Amber Alert.

Važno je napomenuti, da se ne alarmira u svim slučajevima nestanka dece. Neophodno je najpre da se jasno uspostavi nedvosmisleni i opravdani kriterijumi prema kojima se, po kratkom postupku, odlučuje da li odredjeni nestanak  treba da bude objavljen u cilju alarmiranja najšire javnosti ili ne.

Svaka od država ima slobodu da uvede svoje kriterijume u odnosu na potrebe koje proizilaze iz sopstvene prakse. Kriterijumi mogu biti, godište deteta, potvrda policije da objava alarma neće ugroziti detetov život, sumnja da otmičar ima nameru da povredi dete, nepoznate okolnosti nestanka i td.

Objektivna je mogućnost da se ovakav princip objavljivanja primeni i za neke druge situacije koje mogu ugroziti bezbednost, zdravlje i život ljudi.

Ova problematika se svakako treba ticati svih nas i o njoj se mora pričati dovoljno. Većina ljudi skoro uvek misli da se to dešava nekom drugom i da neće baš njih to da snadje i svakako je neophodna  angažovanost  svih društvenih aktera.

Ipak, značaj prevencije u vidu edukacije, posrednog i neposrednog unapredjivanja bezbednosne kulture i podizanje svesti kod ljudi o narastajućim problemima u društvu je najbolji i najefikasniji način borbe protiv pojava koje ugrožavaju bezbrižno detinjstvo i odrastanje dece, čime se ujedno štiti i celokupno društvo za ostvarenje sigurnijeg i boljeg mesta za život.

Autor teksta je master za upravljanje u vanrednim situacijama 

Tekstovi objavljeni u rubrici “Skener” predstavljaju stavove autora tekstova i ne mogu se smatrati stavom Media Start Info portala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *